Venecija 1.dio

By Unknown - rujna 21, 2018

U Veneciji sam bila dva puta, jednom u veljači 2013. godine, a drugi puta u lipnju prošle godine. Na žalost, prvi put mi nije ostao u najboljem sjećanju. Otišla sam tamo sa srednjom školom u vrijeme karnevala. No, taj dan kiša je padala cijelo vrijeme i pod padala ne mislim na blagu kišu svakih par minuta, ne, padalo je kao iz kabla, stalo bi možda na minutu, dvije i nastavilo dalje. S obzirom da je bilo vrijeme karnevala, bilo je hrpa ljudi u Veneciji što znači da su svi restorani i kafići bili ili popunjeni ili pre skupi (s obzirom na moj srednjoškolski budžet) da bi bilo šta naručili. Iz tog razloga nismo se mogli nigdje skloniti pa smo cijeli dan proveli na ulicama Venecije, na kiši, mokri do kože, od toga, pola smo vremena razgledavali grad (u prijevodu: pokušali vidjeti nešto Venecije dok se probijamo kroz ogromnu gužvu ljudi) a pola pokušavali naći McDonald's (nismo ga našli). Također, s obzirom na ružno vrijeme nije bilo puno maski po gradu, pa nismo čak doživjeli ni čar Venecijanskog karnevala.

S obzirom da nisam imala najbolji doživljaj Venecije te kad bi mi je netko spomenuo, prva misao bila bi mi kiša, ružno vrijeme, mokre noge itd., htjela sam to izmijeniti. Većina ljudi koji su bili tamo imaju lijepe doživljaje, sviđala im se Venecija te bi je definitivno posjetili opet. I ja sam htjela imati takva sjećanja pa sam uvijek govorila da je želim posjetiti opet. Nakon 4 godine i ovog puta u proljetno vrijeme, otišla sam ponovno u Veneciju.

Išla sam s agencijom Fantasia Travel, iz Rijeke smo krenuli busom oko 7 sati, jednom smo stali na odmorištu u Hrvatskoj i jednom u Sloveniji. Na putu za Veneciju dočekala nas je mala gužva ali prema riječima vodiča moglo je biti i gore. U Punta Sabbioni (luka iz koje svaki dan kreću brodići/vaporetto za Veneciju) došli smo malo prije podna.

Vaporettom smo najprije krenuli prema Buranu. Burano je mali otok koji se nalazi u Venecijanskoj laguni. Najpoznatiji je po čipki i kućama obojenima u različite jarke boje. Prema legendi, razlog zbog čega su kuće obojene u takve boje je: kada bi se ribari vraćali kući, zbog guste magle bi znali pogriješiti kuću te su zbog toga žene ribara obojale svoje kuće u jarke boje kako bi ribari na povratku kući mogli kroz maglu prepoznati svoj dom. Zanimljivo je kako stanovnici Burana ne mogu sami promijeniti boju svoje kuće, već moraju poslati zahtjev Vladi koja odlučuje hoće li im odobriti zahtjev ili ne.

Na Buranu smo proveli nešto više od sat vremena. Iako je otok malen, sat vremena je ipak malo. Obojene kućice nisu stvar koja se vidi svaki dan (osim ako niste iz Burana, onda to doslovno vidite svaki dan) tako da koliko god ih gledate, ne mogu vam dosaditi. Napravila sam hrpu slika, samo jednom slikati jednu kućicu nije dovoljno, morala sam uhvatiti svaki kut. Drugim riječima, svaka minuta provedena na Buranu vrijedila je svake lipe, otok me oduševio i rado bi se vratila opet.

Nakon Burana vaporettom smo krenuli u Murano. Murano je također otok (točnije skup od 7 otoka) koji se nalazi u Venecijanskoj laguni. Najpoznatiji je po proizvodnji stakla (koju sam imala priliku vidjeti). Na otoku nismo proveli puno vremena jer je dosta mali pa se osim proizvodnje stakla i centra grada nema puno toga za vidjeti.